Nastanak i nestanak jama "Ladanje" i "Brodarovec"
Povijest rudarstva u Hrvatskom zagorju je duga.
Kada su prije više od sto godina otvoreni prvi rudnici, brojna dionička društva iz Beča, Budimpešte, čak iz Belgije počela su eksploataciju rude iz ovog područja vrlo bogatog ugljenom lignitom. Nakon Drugog svjetskog rata rudnici u Hrvatskoj postaju državna poduzeća, a rudnik u Donjem Ladanju dobio je status općedržavnog značaja.
Nalazišta u rudnicima na području Donjeg Ladanja i Brodarovca spadaju u tzv. Ivanečko-ladanjski bazen.
Prva geološka istraživanja na području Ivanečko-ladanjskog bazena započeli su austrijski geolozi u 19. stoljeću. Sjeverne padine planine Ivanščice, one koje gledaju prema Ivancu, skrivaju napuštena rudišta.
Iskopavanja u Ivanečko-ladanjskom bazenu započela su u oknu “Josef” kod Kuljevčice, 1895. godine. Rudarenje u ovom oknu završava 1906. nakon njegovog potopa.
U godini tog potopa otvorena je nova jama “Ladanje” u mjestu Donje Ladanje. Intenzivna eksploatacija ugljena započela je 1913. i trajala do 30.06.1966. Do zatvaranja došlo je zbog iskorištenosti rezervi ugljena, te su radnici prešli na rad u jamu “Brodarovec”.
U jami “Brodarovec” dvogodišnji istražni radovi krenuli su 1947. godine. Ocijenjeno je da će se iz nje izvući 3,47 milijuna tona ugljena. Okno je otvoreno 1953., a eksploatacija ugljena kreće 1961.
Jama “Brodarovec” bila je najveći proizvodni potencijal cijelog Ivanečko-ladanjskog bazena. Najviše ugljena iskopano je 1969. godine odnosno 224.757 tona.
Ukupno je iz Ivanečko-ladanjskog bazena i njegovih rudnika eksploatirano 11,3 milijuna tona ugljena.
Godine 1971. donesen je Zakon o supstituciji i zatvaranju rudnika u Hrvatskoj, a 31.12.1975. završava eksploatacija ugljena u ivanečko-ladanjskim rudnicima.
